Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dr. Sevlid Hurtić, obratio se danas u Sarajevu na konferenciji “20 godina od usvajanja Zakona o slobodi vjere (2004-2024”, koja je održana u organizaciji Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice.
Na početku obraćanja, ministar Hurtić je podsjetio da ovaj zakon propisuje slobodu vjere, osigurava pravni status crkava i vjerskih zajednica, i zabranjuje svaki oblik diskriminacije protiv bilo koje vjerske zajednice, te pruža i osnovu za uspostavljanje odnosa između države i vjerskih zajednica.
-MLJPI BiH, koje je nadležno za saradnju sa vjerskim zajednicama, te praćenje primjene ovog zakona, u proteklim godinama aktivno je bilo uključeno u izradu i provođenje ovog zakona. Učestvovali smo u pripremi, izradi i predlaganju teksta osnovnih sporazuma/ugovora koji se zaključuju između Bosne i Hercegovine i vjerskih zajednica, te u davanju mišljenja u vezi sa slučajem zabrane ili ograničenja slobode vjere ili uvjerenja.
Sva važnija pitanja ostvarivanja slobode vjere, koja su od interesa za četiri tradicionalne vjerske zajednice, najčešće bi se rješavala u konsultaciji sa Međureligijskim vijećem BiH, kojem na godišnjem nivou dodjeljujemo 100.000 KM, kazao je Hurtić.
Naglasio je da je Ministarstvo je u proteklom periodu, također, provelo sve potrebne aktivnosti za zaključivanje osnovnih ugovora između države BiH i Svete Stolice i Srpske pravoslavne crkve, koji su ratifikovani 2007. i 2008. godine. Na istim osnovama pripremljen je i nacrt Ugovora između države Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u BiH, koji, nažalost, još uvijek nije potpisan.
-Zato danas, na ovom cijenjenom skupu, kao državni ministar, ali i kao musliman koji čvrsto pripada Islamskoj zajednici u BiH, želim da ukažem na nepravdu koja se čini prema najvećoj vjerskoj zajednici u našoj zemlji. Želim i da pozovem nadležne da ulože više napora kako bi se ovo pitanje konačno riješilo, poručio je Hurtić.
Poštivanje slobode vjere, dodao je ministar, i dalje je ograničeno zbog selektivnog provođenja zakona, te istakao da se u nekim sredinama tolerišu društveno nasilje, prijetnja nasiljem, napadi na vjerske objekte i službenike, ali i izazivanje vjerske mržnje, čime se ograničava sloboda vjere tamo gdje su pripadnici neke vjerske zajednice u manjini.
-Dakle, ovdje nije samo problematično selektivno provođenje zakona, nego je potrebno razvijati svijest u cijelom društvu o slobodi vjere, a za što nam je neophodan jedinstven i širi angažman vjerskih zajednica, institucija, nevladinog sektora i svih drugih važnih aktera u društvu. S druge strane, vjerske zajednice s pravom očekuju od države rješavanje brojnih pitanja poput restitucije, pitanja penzijskog osiguranja, te generalno djelotvornije aktivnosti na unapređenju vjerskih sloboda, zaključio je Hurtić.
