Povodom teksta Edina Skokića i načina na koji pokušava govoriti o Sevlidu Hurtiću, njegovom ratnom putu i političkom djelovanju BH Zelenih, smatramo potrebnim odgovoriti jasno, otvoreno i bez uvijanja. Postoje granice ispod kojih se u javnoj raspravi ne smije ići, posebno kada se govori o ratu, patriotizmu i ljudima koji su u najtežim vremenima branili Bosnu i Hercegovinu.
‘’Skokiću, kada već sebi daješ za pravo da drugima preispituješ ratnu prošlost, patriotizam i mjesto na kojem su bili dok se ova država branila, onda moraš biti spreman da ista pitanja budu postavljena i tebi. Ja svoj odgovor imam. Imam i dokaz, fotografiju iz ratnog perioda na kojoj sam sa puškom, kao pripadnik generacije koja je stala u odbranu ove zemlje. Nisam čekao da rat prođe pa da naknadno objašnjavam gdje sam bio. Bio sam tu kada je trebalo biti.’’
Upravo zato nećemo šutjeti dok se kroz tekstove, insinuacije i različite konstrukcije pokušava dovoditi u pitanje ratni put Sevlida Hurtića. Hurtić je bio u ratu i njegova ratna prošlost nije materijal za političke manipulacije niti za jeftine medijske obračune. Ako neko tvrdi drugačije, onda je red da za svoje tvrdnje ponudi konkretne i provjerljive dokaze, a ne da insinuacije predstavlja kao činjenice.
Posebno je problematično povezivanje Sevlida Hurtića sa Vlasenicom i načelnikom, uz insinuacije o navodnom „šurovanju“. Da budemo potpuno jasni: Sevlid Hurtić u Vlasenici nije bio niti je šurovao sa načelnikom. Ako Edin Skokić tvrdi drugačije, onda je njegova profesionalna i moralna obaveza da javnosti pokaže konkretan dokaz za ono što je napisao. Ozbiljne optužbe ne mogu se zasnivati na pričama, pretpostavkama, insinuacijama ili konstrukcijama, a zatim predstavljati kao činjenice. To nije odgovorno novinarstvo.
Ako već otvaraš pitanje ko je gdje bio tokom rata, onda budi spreman da isti aršin primijeniš na sve. Ne možeš drugima preispitivati ratni put, patriotizam i čast, a istovremeno očekivati da se tvoj vlastiti javni rad i navodi koje iznosiš ne smiju dovoditi u pitanje. Jedan aršin mora važiti za sve.
Najlakše je danas sjediti za tastaturom i tuđi život, ratni put i patriotizam stavljati pod znak pitanja. Mnogo je teže bilo biti na terenu kada nije bilo sigurnosti, komfora, društvenih mreža niti mogućnosti da se bira vrijeme i mjesto. Tada se nije pisalo o patriotizmu, tada se patriotizam živio.
Ja nemam potrebu izmišljati svoju biografiju. Imam fotografiju koja govori gdje sam bio. Imam svoj život, svoju prošlost i svoje iskustvo. I zato ne prihvatam da bilo ko, bez dokaza i bez odgovornosti za napisano, pokušava prekrajati ono što se događalo tokom najtežih godina za ovu zemlju.
Kritika političkog rada BH Zelenih i Sevlida Hurtića je legitimna. Možemo razgovarati o politici, odlukama, projektima, stavovima i svemu drugome što je od javnog interesa. Ali kada se iznose konkretne tvrdnje koje mogu narušiti nečiji ugled, onda za njih moraju postojati konkretni i provjerljivi dokazi. Sloboda medija nije sloboda od odgovornosti.
Zato posebno naglašavamo: ukoliko se o Sevlidu Hurtiću ili bilo kome drugom iznose neistinite i štetne tvrdnje bez dokaza, za takve navode postoji i zakonska odgovornost. Svako ko iznosi klevete, neistine ili druge tvrdnje kojima se nečiji ugled svjesno narušava mora biti spreman da za svoje riječi i odgovara pred nadležnim institucijama i sudovima, u skladu sa važećim zakonima.
BH Zeleni neće dozvoliti da se Sevlid Hurtić niti naša organizacija razvlače kroz neargumentovane insinuacije i političke konstrukcije. Spremni smo na svaku argumentovanu kritiku i javnu raspravu, ali nećemo prihvatiti da se neistine plasiraju kao činjenice samo zato što su objavljene u tekstu.
Nećemo dozvoliti da se patriotizam mjeri brojem napisanih tekstova niti da se ratna prošlost ljudi prekraja prema dnevnim političkim potrebama. Ko je bio gdje i šta je radio u ratu nije tema za političke manipulacije i medijske konstrukcije.
‘’Ja sam svoju obavezu prema ovoj zemlji pokazao kada je bilo najteže. Bio sam tu, nosio pušku i branio Bosnu i Hercegovinu. To ne dokazujem današnjim riječima, dokazujem fotografijom.’’
A svako ko odluči da o meni, mom ratnom putu ili mom životu iznosi neistine i optužbe bez dokaza, neka bude spreman da za ono što je napisao preuzme i odgovornost.
Tastatura nije štit od odgovornosti.
