Danas sam, s dubokim osjećajem tuge, poštovanja i odgovornosti, prisustvovao obilježavanju 33. godišnjice stravičnih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima u Ahmićima, Donjoj Večerinskoj i drugim mjestima općine Vitez, zajedno sa svojim savjetnicima Aminom Kavazović i Admirom Čehom, objavio je ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i predsjednik BH ZELENIH.
Stajati na tom mjestu, među porodicama žrtava, preživjelima i svima onima koji nose teret sjećanja, znači suočiti se s boli koja ne prolazi i tišinom koja govori više od riječi.
Ovo nije samo podsjećanje na jedan od najmračnijih dana naše historije, već i opomena savjesti svakoga od nas. Tog kobnog dana ubijeno je 116 nedužnih ljudi, među kojima i 11 djece, a najmlađa žrtva bila je beba stara tri mjeseca.
Njihovi životi su nasilno prekinuti samo zato što su bili ono što jesu, a njihove porodice zauvijek obilježene gubitkom koji vrijeme ne može izliječiti.
Kao ministar, ali prije svega kao čovjek, osjećam duboku moralnu obavezu da jasno i nedvosmisleno govorim o ovim zločinima. Istina o Ahmićima i drugim stratištima ne smije biti predmet zaborava, negiranja ili umanjivanja.
Ona mora ostati trajno upisana u naše kolektivno pamćenje, ne kao teret koji nas dijeli, već kao lekcija koja nas obavezuje da gradimo društvo utemeljeno na pravdi, istini i međusobnom poštovanju.
Danas sam posebno osjetio snagu dostojanstva porodica žrtava. Uprkos boli koju nose već više od tri decenije, njihova borba za istinu i pravdu ostaje uspravna i nepokolebljiva. Njihova hrabrost nas obavezuje da nikada ne odustanemo od traženja pravde, niti od izgradnje sistema u kojem će svaka žrtva biti priznata, a svaki zločin imenovan.
Naša odgovornost nije samo da pamtimo, nego i da djelujemo, da obrazujemo nove generacije o istini, da gradimo mostove među ljudima, ali i da budemo odlučni u suprotstavljanju svakom obliku mržnje, diskriminacije i nasilja. Samo tako možemo spriječiti da se ovakvi zločini ikada ponove, bilo gdje i bilo kome.
Danas, u tišini Ahmića, jasno sam osjetio koliko je mir krhak, ali i koliko je dragocjen. Upravo zato, naša je zajednička dužnost da ga čuvamo kroz istinu, pravdu i iskreno suočavanje s prošlošću.
Porodicama žrtava upućujem najiskrenije saučešće i poruku da nisu same. Institucije moraju i hoće biti uz njih, u njihovoj borbi za dostojanstvo, istinu i pravdu.
Neka je vječni rahmet i slava svim nevinim žrtvama. Njihova imena i sudbine ostat će trajno urezani u našu savjest kao opomena i obaveza.
