Elvir Rožnjaković, kandidat BH Zelenih za načelnika Kalesije, objavio je uvodno obraćanje biračima, koje prenosimo u cijelosti.
Drage građanke i građani Kalesije,
Imao sam nepunih devet godina kada je na našu državu izvršena brutalna agresija. Djetinjstvo moje generacije obilježeno je ratom i razaranjem, ali i nadom da ćemo jednoga dana živjeti sretno i slobodno u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Tu nadu sam posebno crpio iz hrabrosti naših, kalesijskih boraca, koji su za nekoliko dana ispisali historiju, Kalesiju učinili prvim oslobođenim gradom, a sve nas neizmjerno ponosnima.
Generacija mojih roditelja iznijela je ogroman teret na svojim plećima. Teret na koji sam danas ponosan. Odbranila je i obnavljala našu zemlju, žrtvovala se kako bismo mi imali bolje i ugodnije živote i izdvajala posljednju marku kako bismo mi bezbrižno završili škole i fakultete.
Sada je vrijeme da mi iskoristimo znanje koje smo stekli te našim roditeljima, nenama i djedovima, ali i generacijama koje dolaze, učinimo živote boljima i ugodnijima. Vrijeme je za našu generaciju. Vrijeme je da mi preuzmemo teret i naporno radimo kako bismo Kalesiju učinili prosperitetnijom, razvijenijom i ljepšom te stvorili općinu u kojoj će svi imati jednake mogućnosti i šanse za lični i profesionalni razvoj. Kalesija i njeni građani to zaslužuju.
Kao relativno mlad čovjek, duboko sam svjestan da građani nemaju veliko povjerenje u političare i njihova obećanja, posebno kada vam se obraćaju u predizborno vrijeme. Vjerujem da ste u mnogo slučajeva prevareni i da su vam data lažna obećanja te da ste zbog toga potpuno izgubili povjerenje u mogućnost promjene. Vjerujem i da, dok čitate ove redove, pomišljate „svi su oni isti“.
No, moje čvrsto uvjerenje je da ne treba prihvatiti uvriježeno mišljenje da su svi isti i da u svakom društvu i u svakoj sredini postoje zdrave, čestite i poštene snage koje žele činiti dobro, bez obzira na njihovo političko uvjerenje. Smatram da pripadam tim snagama, koje su odgojene u našim tradicionalnim porodicama, u kojima su nam roditelji, nene i djedovi u identitet usadili one najljepše vrijednosti Bošnjaka. Moja iskrena namjera je, a zbog toga sam se i kandidovao, da pomognem mojoj Kalesiji i, zajedno s vama, promijenim stanje.
Od završetka fakulteta radio sam različite poslove i stjecao iskustva u realnom sektoru, ali i u institucijama države na različitim nivoima vlasti – od državnog, preko federalnog, do kantonalnog. Namjera mi je da svoja znanja, iskustva i kontakte iskoristim na najbolji način i dam doprinos mojoj lokalnoj zajednici, koju su, nažalost, potpuno nepravedno, u protekloj deceniji zakovali na dno.
Mogao sam, naravno, i ja, kao i mnogi od vas koji ovo čitate, spakovati kofere i otići sa svojom porodicom. Godinama gledamo kako ovu općinu napuštaju članovi naših porodica, vaša djeca, naši školski drugovi, rodbina… Odlazi nam cijeli komšiluk. Odlaze zbog nepravde i zbog činjenice da su izgubili nadu u to da ovdje može biti bolje. Ja sam odlučio da ostanem i da se suprotstavim onima koji zloupotrebljavaju vaše povjerenje i koji ne mogu ili neće da shvate da općina, općinske institucije i ustanove nisu njihovo vlasništvo, nego vaše – građana Kalesije. Ne služite vi njima, nego je njihova obaveza da služe vama.
U ovom uvodnom obraćanju neću puno govoriti o problemima i onome što planiram raditi. Više o tome možete pročitati na narednim stranicama. Ali svakako želim skrenuti pažnju na pojedine probleme i opće pojave koje svaki dan gledate.
Posjećivao sam mnoge lokalne zajednice i skoro na svakom mjestu sam svjedočio napretku. Dovoljno je samo da zakoračite u Tuzlu i Živinice i da vidite da su konkretno ova dva grada doživjela veliki napredak. Iako ima jednake razvojne preduvjete, Kalesija, nažalost, stagnira. A svjedočim tome da imamo sjajne mlade ljude, talentovanu djecu, ozbiljne privrednike, intelektualce, doktore, stručnjake u različitim oblastima, sportiste… Mnogi od njih dokazani su stručnjaci u BiH, pa i šire.
Moja ideja i želja je da okupim sve progresivne snage sa samo jednim ciljem – napredak i razvoj Kalesije.
Krajem iduće godine navršit će se 30 godina od završetka rata tokom kojeg je 431 kalesijski šehid položio život kako bismo mi danas imali državu i živjeli slobodno. I, evo, skoro 30 godina najvažniji dan, Dan općine Kalesija, kada se slavi hrabrost kalesijskih boraca i odaje počast šehidima – obilježava se skromno, bezidejno i na način kakav ne zaslužuje niko u našoj lokalnoj zajednici. I sam podvig naših boraca kojim su Kalesiju učinili prvim oslobođenim gradom u BiH, dali vjetar u leđa i ohrabrili branioce širom domovine nikada nije vrednovan na način kakav zaslužuje u smislu snimanja dokumentarnog filma ili izgradnje spomenika kojim će se odati priznanje našim herojima.
Nevjerovatna je činjenica da naš grad nema adekvatan park i šetalište, iako ima sve uvjete za realizaciju ovakvih projekata. Godinama svjedočim i gledam kako naši ljudi u mjesnim zajednicama, umorni od čekanja, samoinicijativno pokreću akcije kako bi uredili svoja naselja, izgradili parkove i učinili živote svoje djece ugodnijima. Podržavam sve akcije, neke sam i pokretao, ali zašto se takvi projekti ne iniciraju i finansiraju iz našeg zajedničkog budžeta? Jednostavno, bezidejnost, nerad i rasipanje budžetskog novca doveli su nas u ovakvo stanje.
Zašto se u Kalesiji nikada nije izgradio gradski bazen i zašto se Vis nije pretvorio u izletište i obogatio sadržajima? Zašto se više ne govori o zaobilaznici oko Kalesije, koja bi rasteretila saobraćaj i povećala sigurnost? Zašto se decenijama nisu riješila osnovna komunalna pitanja, pa centar grada bude često zatrpan smećem? Zašto se u sve mjesne zajednice ne ulaže ravnomjerno? Zašto se uporno tjeraju investitori iz ove općine? Zašto je turizam potpuno zapostavljen?
Mnoga su još pitanja na koja ću pokušati dati odgovore u nastavku, a kada dobijem vaše povjerenje, sigurno ću se predano baviti njima tokom svog mandata. Ne želim pričati bajke. Govorit ću konkretno i realno šta i kako mogu uraditi, jer čvrsto vjerujem da našu Kalesiju možemo učiniti boljim mjestom za život.
Cijenjene građanke i građani Kalesije,
Kandidat sam za načelnika Kalesije u ime BH Zelenih, relativno mlade političke stranke koja njeguje naše vrijednosti, okuplja mlađe generacije, ima snažan senzibilitet prema ugroženim kategorijama stanovništva, ali istovremeno zagovara zaštitu okoliša i razvoj lokalnih zajednica. Predsjednik BH Zelenih je dr. Sevlid Hurtić, državni ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i uspješan bh. privrednik koji snažno podržava moju kandidaturu, dajući slobodu svim kandidatima da svi u svojim lokalnim zajednicama odlučuju o prioritetima i o tome šta će i kako raditi za dobrobit građana.
Trudit ću se da vodim fer i pozitivnu kampanju, da govorim s poštovanjem, ukazujem na probleme, ponudim svoj program, da se obraćam s uvažavanjem i biračima i protukandidatima, koje lično poznajem. Onako kako sam i odgojen. Kao i svaka kampanja, i ova će, vjerovatno, donijeti onu negativnu stranu, u kojoj će biti iznošenja neistina i lažnih optuživanja. Nastojat ću da se na njih puno ne osvrćem, jer smatram da nam je društvo ionako previše zatrovano svađama i prepirkama. Međutim, svako onaj ko bez argumenata i povoda udari na čast i obraz moje porodice, mene i ljudi koji me podržavaju, dobit će odgovor.
I na kraju, s obzirom na to da čvrsto vjerujem da svaku povjerenu dužnost u životu trebamo obavljati pošteno, vrijedno, pravedno, odgovorno i na najbolji način služiti građanima, citirat ću kur'anski ajet u kojem Uzvišeni Sveah kaže: „Sveah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite…“ (En-Nisa’, 58).
Na vama je, dragi birači, da dobro razmislite, osvrnete se oko sebe, sagledate stanje u kojem živimo, saslušate sve kandidate, vidite čime su se bavili i šta su radili u životu i slobodno donesete svoju odluku o tome ko je dostojan da vas predstavlja, služi vama i bude budući načelnik Kalesije.
S poštovanjem!
